"Ti si usvojena? Ajoj, jadna. Ne mogu ni zamisliti kako ti je."
Ovo je zapravo dosta česta reakcija kada ljudima kažem da sam usvojena. Zašto "jadna"? Pa sto mi fali? Imam uz sebe ljude koji me vole i koji bi za mene učinili sve. Bez obzira sto me nije rodila moja majka je uvijek bila uz mene i ponašala se kao da mi je ona dala život. Nije me donijela na svijet, ali me upoznala i još uvijek me upoznaje sa životom. Majka nije žena koja te rodi, već ona koja te odgoji i pruža ti ljubav i svu potrebnu pažnju. Isto kao i otac. U ovih šesnaest godina već je zaboravio na to da mu nisam biološko dijete. Karakterom smo jednaki. Jednako tvrdoglavi i jednostavno preslika jedno drugoga. Ne razumijem zašto ljudi odmah gledaju na posvajanje kao na nešto drugačije. Roditelji nam nisu biološki, ali se prema nama odnose kao da jesu. Ponavljam, roditelj ti ne daje život, on te drži za ruku dok prolaziš kroz njegove puteve posute trnjem i ružama.